Top tips 1

A sada dosta palamudije, idemo na konkretno. Moram samo podsjetiti da je to uglavnom primjenjivo na kuće građene 80-tih godina prošlog stoljeća iako ne isključuje i ostale građevine. Znači, to su stvari koje sam kod naše kuće trebao primjetiti ranije i možda iskoristiti kod pregovora o cijeni, iako nisu bile odmah evidentne:

1.Krov

Obavezno pregledati u kakvom je stanju sami crijep, konstrukcija i ostali slojevi ako ih ima. Zato je jako dobro obići kuću kada pada kiša ili snijeg, po mogućnosti pravo nevrijeme s vjetrom, da bi vidjeli koliko i gdje curi.

Naš krov je prijašnji vlasnik renovirao (peglanje rogova, krovna folija, djelomično nova letva i presložen stari crijep). To je u teoriji značilo da ne moramo krov dirati bar idućih 10 godina, što nam je super odgovaralo zbog financija.

To bi bilo tako da se kod prvog nevremena nakon useljenja nije ispostavilo da kroz cijelo potkrovlje puše vjetar, da vjetar nanosi kišu (i snijeg) pod crijep pa na foliju koja onda ponegdje kaplje na spojevima po novoj glazuri… Da ne spominjem koliko je sada preko zime hladno gore, kao da ste vani.

Poanta je u tome da je renovacija napravljena nestručno i loše pa zbog toga moramo pomaknuti krov na listi prioriteta za 10 godina, tj. već ove godine. Ovisi o nekim detaljima, ali procjena je oko 30.000 kn.

2. Dimnjak

Obilazimo kuću i vidimo, aha, ima dva dimnjaka, ok… Dimnjak kao dimnjak.

Nakon kupnje slučajno ustanovim da je dimnjak u dnevnoj sobi koji sam namjeravao koristiti za kamin potpuno neupotrebljiv. Malog promjera za kamin, loše i nestručno uzidan.

Naravno, pošto je taj posao opsežan i prljav, treba ga napraviti odmah dok još traju grubi radovi. Neplanirani trošak za rušenje starog i ugradnju novog dimnjaka cca 7.500 kn.

3. Električne instalacije

Prilikom prodaje prijašnji vlasnik je rekao da je radio ponovno električne instalacije. Pokazivao mi je gdje su provlačili nove kablove i novi priključak sa novim brojilom i urednim papirima od HEP-a.

Opet nakon kupnje, pozovem prijatelja električara radi manjeg posla premještanja utičnica na pozicije koje nama bolje odgovaraju. Kada je sve pregledao, imali smo što i čuti. Ispostavilo se da kuća uopće nema uzemljenje, nema fidovu sklopku a novi kablovi su samo u kuhinji i kupatilu i to nestručno izvedeni. Ostalo su stari dvožilni kablovi, ugrađeni su i nekvalitetni osigurači za koje mi je rekao da iz ovih stopa ide iz svog džepa kupiti druge i zamijeniti jer se ovi mogu zapaliti (!). Da ne spominjem nove, ali užasno nekvalitetne utičnice i prekidače za koje isto kaže da se mogu istopiti.

Dakle, sonda za uzemljenje, nova instalacija u kuhinji i kupatilu spojena preko fidovke (ostalo je ostalo po starom jer bi ispalo previše novca i vremena), novi osigurači, nove utičnice. Minimum da se osigura sigurnost.

Znači, obavezno električara na pregled ako možete. Opasno i skupo da bi se igrali. Očito je renoviranje nekima jako rastezljiv pojam. Što je nevjerojatno, čovjek je uistinu tu namjeravao živjeti.

4. Podovi

Kod pregleda kuće obratite pažnju na podnu toplinsku izolaciju. Svakako bih preporučio da se izvede, pa ako je nema treba uračunati u trošak. Ako nakon kupnje već ulazite u grube i prljave radove preporučio bih obavezno pokušati staviti ispod novih glazura toplinsku izolaciju. Najmanje 4 cm bilo kakvog stiropora, što više to bolje, radi toplijih podova i uštede energije na grijanju.

Ja sam sve stare podove oštemao (ionako je to sve nakon 30 g. u stvari trulo, bez obzira kako izgleda), stavio 2 x 2 cm otpadnog xps-a koji sam nabavio povoljno kod lokalnog proizvođača pvc stolarije ( to je onaj što ide u panele u vratima) i novu glazuru 5 cm u prizemlju. Na katu zbog manjka visine sam stavio samo 2 + 4 xps i glazuru. Već i tih 2 cm puno mi znači za uštedu na grijanju s obzirom da se potkrovlje ne grije pa ne pobjegne sva toplina iz prizemlja kroz deku.

Treba imati na umu da to može značiti probleme sa visinama nadvoja. Ja sam ulazna vrata i stubište morao podići 5 cm i pristati na sobna vrata nešto niža od standarda (to mi uopće ne smeta).

 

Ovo su najvažnije stvari koje mi trenutno padaju na pamet a trebalo bi ih svakako provjeriti prije kupnje. Ako ih se ne riješi u početku, garantirana je glavobolja nakon određenog vremenskog perioda.

Oglasi

Tržište, prodavatelji i filozofija

Kada pričamo o kupovini kuće, već sam prije spomenuo nerealne cijene i loš izbor, ali to su stvari na koje ne možemo utjecati pa više neću trošiti riječi na njih. Možemo utjecati na to kako smo se pripremili, proučili tržište i koje kompromise smo spremni napraviti.

Ako ste odlučili ići u smjeru kupovine, počnite što prije pratiti nekretnine na oglasima. Nakon nekog vremena primijetiti ćete da neke kuće stoje jako dugo, po nekoliko godina i da nekima cijena nakon nekog vremena po malo pada. Te kuće vjerojatno imaju neku manu ili prodavatelju nije baš stalo da se proda. U tom slučaju mislim da vrijedi riskirati i ići sa nižom ali ozbiljnom ponudom jer ne možete izgubiti. Ako je baš želite a ima manu, trebati će vam novaca da to dovedete u red. A ako je ne želi prodati, neće je sigurno dati za realnu nego višu cijenu.

To ne vrijedi za one koje imaju potencijala a u oglasima imaju najnižu cijenu od usporedivih kuća. Većina kupaca će prvo krenuti na njih i tu je moguće da postoji konkurencija (takva je bila naša kuća).

Mi smo imali dvije kuće u najužem izboru. Kod one druge čovjek nije htio prihvatiti našu ponudu jer mu je preniska i ima još dva kupca koji mu nude više. Još dan danas je ta kuća u oglasima, prodaje se za onu cijenu koju smo mi nudili. Teško se na to odlučiti i riskirati, probudi se u čovjeku nekakav strah i puno pitanja tipa “što ako se proda, hoćemo li naći opet takvu…, baš mi se sviđa” i slično. Pa što ako se proda? Ništa, pa nije smak svijeta, kuća se ipak ne kupuje svaki dan. Mi smo si isto stvorili nepotreban pritisak jer smo bili podstanari i stalno gledali na to kako su novci za stanarinu bačeni novci. Iz ove perspektive mislim da smo mogli još pregovarati i spustiti cijenu, za što smo imali argumenata, da se nismo žurili.

Prodavatelji će često upotrijebiti onu foru “da imaju još ozbiljnih kupaca” u namjeri da vas natjeraju na ishitrenu i po njih povoljniju odluku. To je zapravo jedina fora koju su nam prodavali dok smo obilazili kuće, nisu baš inventivni. Tu je doduše još i ono da su oni jako puno ulagali u tu kuću kroz godine. Njih treba pitati ulažu li novce i u svoj auto i da li on postaje sve vrjedniji kako je stariji… Ta ulaganja se odnose uglavnom na kozmetiku i nepotrebne dvorišne prostorije. U građevinskom smislu (statika, instalacije, materijali…) to je ista ona 30 ili koliko već godina stara kuća na istoj lokaciji.

Lokacija je kompromis koji znatno utječe na cijenu a možete ga bez straha napraviti. Skoro svatko danas ima auto i pojam udaljenosti je drugačiji od onoga koji su imali naši roditelji. Naša kuća je na rubu grada u ulici bez asfalta i kanalizacije. Ali zato je jako mirno a završno uređenje ionako nećemo moći napraviti još dugo pa je bolje da asfalt ide kasnije jer će na kraju sve bolje izgledati. Svaka medalja ima dvije strane.

Važno je upotrijebiti maštu i uzeti si vremena za maštanje i promišljanje. Zamislite kako će ta kuća, ulica, dio grada izgledati za 5, 10, 20 godina. Želite li živjeti u toj kući na tom mjestu na takav način? Tko živi u kućama u toj ulici? Kako se ponašaju i što rade? Je li mi to uopće bitno? Koje su naše rutine i navike? Moraju li baš biti takve? Koliko djece želimo/imamo? Ako mi odgovara lokacija zbog posla, hoću li biti na tom poslu za 5 ili 10 g? Je li to uopće bitno? Zelenilo – beton? Imam li vremena za kositi toliko dvorište? Nemam gdje staviti roštilj… Koliko puta sam roštiljao u zadnje 3 godine? I tako dalje… Razumijete što želim reći. Kupnja kuće je definitivno proces, i to proces koji mora trajati određeno vrijeme. Odluka mora sazriti a da bi se do nje došlo, treba puno razgovora i promišljanja o svakoj stvari koja vam je važna.

U matrici odlučivanja nema svaka vrijednost ili mana istu težinu. Kvalitetne odluke se mogu donijeti kada se vrijednosti i mane koje razmatramo kod kuće koju želimo kupiti stave u kontekst naših osobnosti i načina življenja (od onoga kako želimo živjeti do svakodnevne rutine). Sada već puno filozofiram, ali vjerujte mi da rezultat može na kraju biti neočekivan i da sami proces može rezultirati AHA! efektom. To se i nama dogodilo. Ovu kuću nismo na prvu uopće doživljavali kao nešto za nas dok je nismo počeli promišljati na ovaj način.

Osim toga, kada tako pristupite tom važnom događaju postoji i bonus efekt. A to je  da ćete bolje upoznati svojeg partnera i osvijestiti si neke stvari u svom životu koje uzimate zdravo za gotovo. Pa čak možete i zajedno napredovati i razvijati svoju vezu. Govorim to iz svoje perspektive i iskustva pa naravno da ne vrijedi za svakoga ali smatrao sam da moram to spomenuti i ostaviti negdje napisano.

Na kraju, ipak ništa ne zbližava bračne drugove tako kao stambeni kredit 🙂 .

 

 

Nastavak

I evo nas nazad. Puno vremena je prošlo od zadnjeg posta. Malo sam bio u nedoumici da li uopće nastaviti sa pisanjem pošto mi je cijela koncepcija koju sam zamislio od početka pala u vodu. A nema se baš ni vremena između posla, obitelji i kuće. Kad ima vremena, nema volje ili energije…

Motivaciju sam ipak zadržao zahvaljujući vama koji čitate i šaljete mailove sa pitanjima i komentarima. Stalno dobivam mailove pa mi ne date da zaboravim na blog :). I hvala vam na tome, jer kad uspijem nekome pomoći i sa najmanjom sitnicom osjećam se jako dobro. Što je dobro. 🙂

Za sada planiram par postova na temu kupnje i uređenja kuće. Naime, pošto vrijedi ona da pametan uči na tuđim greškama a budala na svojim, podijeliti ću sa vama svoje iskustvo kupnje i uređenja ove kuće te sve pogreške, krive procjene i ono što bih napravio drugačije. Nadam se da će bar nešto od toga pomoći nekome da lakše prođe kroz tih 9 krugova pakla… 🙂

Cijena snova? 20.000 Eura…

Puno toga se događalo posljednjih mjeseci. Nisam ništa pisao jer nisam znao kako će sve završiti. Završilo je tako da smo odustali od gradnje kuće. Nije to bila laka odluka jer smo potrošili dane i mjesece u planiranju i maštanju i već smo se potpuno saživili sa tom idejom.

Kada sam dobio sve podatke potrebne da procijenim ukupnu cijenu kuće do useljenja, postalo je jasno da naše planove možemo ostvariti samo na način da ratu kredita dovedemo do maksimuma koji u teoriji možemo podnijeti. To nismo bili spremni učiniti u ovoj situaciji. Htjeli bi ponekad otići na more, izlet, promijeniti auto a treba i djecu školovati. Uglavnom, živjeti normalno koliko se može.

Zato smo kupili kuću. Odlučili smo se na taj korak kada smo shvatili da ćemo tako proći oko 20.000 Eura jeftinije, što je za nas ogroman novac čak i bez kamata. Vodili smo se načelima da u životu treba biti skroman, pokriti se koliko si dugačak i ne trošiti novce koje nemaš. To znači pristati na razne kompromise, ali nama to ne predstavlja problem (sva sreća ha,ha).

Uglavnom, cijelo vrijeme smo ionako pratili ponudu nekretnina u gradu pa smo nakon nekoliko obilazaka odabrali najmanje zlo. To je na kraju ispala klasična hrvatska kuća “čelo-drum” sa potkrovljem, iz sredine 80-tih prošlog stoljeća (lol, zvuči pradavno), u rubnom dijelu grada. Započeto a nedovršeno uređenje, što nam odgovara.

Ponuda i cijene nekretnina su priča za sebe. Ne znam kako je u drugim gradovima, vjerojatno ista situacija. Moj dojam je da su cijene nerealno visoke. Ljudi imaju pravo tražiti cijenu koju hoće, ali nisu svjesni ključne činjenice. A to je da se otprilike  70% kuća prodaju za cijenu koja je viša od cijene za potpuno novu istu takvu kuću na istoj lokaciji (moja paušalna procjena i dojam, ispravite me ako sam jako fulao). 20% ponuđenih kuća je samo za rušenje i ništa više, a za otprilike 10% se može pregovarati.

Što se tiče bloga, namjeravam ga i dalje pisati. Pratiti ću adaptaciju i uređenje kuće do useljenja. Nadam se da će i dalje biti zainteresiranih za čitanje. Vjerujem da hoće jer sam shvatio da kod nas, u današnje vrijeme, ipak više ljudi kupuje stare kuće koje adaptira nego što ih gradi nove. Pokušati ću u što većoj mjeri primjeniti ideje i principe koje sam planirao za svoju kuću. Mislim da će biti zanimljivo vidjeti što se na kraju može dobiti od jedne 30 godina stare kuće u energetskom i estetskom smislu.

Kako su neki od radova već započeli, novi postovi stižu uskoro.

Rješenje o uvjetima građenja

Dugo nisam objavio ništa, pa evo jedan kratki tek toliko da ne pomislite da sam odustao od pisanja.

Zahtjev za izdavanje Rješenja o uvjetima građenja sam zajedno sa Glavnim projektom predao 27.12.2013. Rok za izdavanje je 30 dana. Još uvijek nisam dobio niti Rješenje niti bilo kakvu povratnu informaciju, a još malo pa će proći punih 5 mjeseci. Super, samo tako treba nastaviti raditi pa će nam svima biti bolje. Biti će i investitora, investicija i posla. Standard će rasti pa onda i potrošnja, a moći ćemo i na more koji puta.

Hehe.

Uglavnom, dok čekam razmišljam malo kako osigurati ugodnu klimu unutar objekta s obzirom na to da se ventilacija pokazala preskupom za mene. Logika i iskustvo govore da nije dobro rješenje kombinirati PVC stolariju i EPS fasadu ako nemamo ventilaciju jer takav objekt ne može disati pa imamo nezdravu klimu u prostoru, puno vlage, kondenzaciju i slične probleme. Tada moramo često otvarati prozore pa onda u hladnom periodu gubimo na energentu za grijanje.

Planiram zato malo istražiti odnos cijene i koristi u drugim kombinacijama:

– drvena stolarija + kamena vuna (najzdravija ali i najskuplja kombinacija, ako želimo kvalitetniju stolariju tipa Inles)

– drvena stolarija + EPS fasada

– PVC stolarija + kamena vuna

Dobio sam usmenu informaciju da je negdje napravljeno istraživanje i da je dokazano da ljudi koji žive u kućama sa fasadom od kamene vune imaju u prosjeku manji broj otkucaja srca nego oni u kućama sa fasadom od stiropora. Ne znam je li to istina ali ima logike da je zdravije živjeti u kući koja zato što diše i propušta vodenu paru ima zdraviju mikroklimu.

Inače su približni omjeri cijena fasade EPS 20 cm (200 kn/m2) – kamena vuna 15 cm (215 kn/m2), a stolarije za cijelu kuću (cijene su približne) Pvc (40.000) – Inles (60.000 – 70.000). Vidi se da je razlika u fasadi puno manja, ali uz kompromis na debljini. Za ukupno 220 m2 fasade razlika je cca 5-6.000 kn u odnosu na najmanje 20.000 na stolariji. Zato se kombinacija Pvc stolarije i fasade od kamene vune čini logičnom. Ovo je ugrubo, još ću to dodatno istražiti prije odluke.

Ventilacija, klima, rekuperator

Dobio sam ponude za izvedbu ventilacijskog sustava. Ovo su cijene iz najpovoljnije ponude, sa ugradnjom i PDV-om, specifično za moj objekt:

Kanalski razvod:              19.900,00 kn

Kanalski split sustav:        14.480,00 kn

Rekuperator:                    12.875,00 kn

Ukupno:                            47.255,00 kn

Cijena kanalskog razvoda uključuje kanale od pocinčanog lima sa Armaflex 6 mm izolacijom, fazonskim i spojnim komadima te montažom. Ali bez štemanja šliceva za smještaj kanala u zidu… cicije. Tko ima mogućnosti napraviti razvod sa plastičnim cijevima, npr. kroz potkrovlje bez tavana, proći će znatno jeftinije na ovoj stavci jer ne treba koristiti toliko izolacije. Izolacija je u ovom slučaju gotovo 30% vrijednosti.

Kanalski split sustav se odnosi na klimu Mitsubishi snage 2,5 kW sa vanjskom jedinicom i unutarnjom kanalskom jedinicom, sa montažom i cijevima.

Cijena za rekuperator uključuje sam uređaj od Daikina (8.500 + PDV) kapaciteta 350 m³/h i montažu. Moguće je i ugraditi nešto jeftiniji uređaj, npr. Trendair istog kapaciteta košta 5.800 + PDV.

Možda se može pregovarati pa dobiti 5% nižu cijenu ali bih to zanemario jer s druge strane uvijek ima nekih dodatnih troškova kada se krene precizno raditi obračun radova, pa se te brojke otprilike poništavaju.

Dovoljan je samo površan pogled da se vidi da cijeli sustav ne može ekonomski opravdati ulaganje pa ga ne treba po meni detaljno analizirati. Zato ga treba gledati isključivo kao luksuzni dodatak koji omogućava udobnije korištenje objekta i bolju kvalitetu zraka pa time povećan komfor života u takvom objektu. A nešto malo ulaganja će i vratiti, možda 10.000 kn nakon nekog vremena (neka npr. ugrubo uštedi cca 2000 kWh/godišnje x 0,25 kn/kWh za toplinsku pumpu = 500 kn/godišnje ili 2000 x 0,43 za plin = 860 kn/godišnje). Takav sustav može još nešto malo uštede donijeti i kod hlađenja jer ne treba jača klima sa dvije ili više unutarnjih jedinica, ali mislim da je i to zanemarivo. A i činjenica da od tih 47.000 skoro 12.000 treba dati državi za, upristojenim riječima jednog starijeg gospodina, zdravlje one stvari mi je odvratna.

Sve to znači da vjerojatno kod mene na objektu neće biti ugrađen takav sustav, sudeći prema iznosima koji dolaze u ponudama za ostale radove. Treba još provjeriti ima li bez rekuperatora toplinska pumpa od 8 kW dovoljno snage za grijanje. Projektant mi je usmeno prenio da može, trebam samo vidjeti izračun.

Mora se, doduše, napomenuti i da je za rekuperator moguće dobiti poticaj pa će cijeli iznos biti manji za cca 6-7.000 kn. Trebalo bi i provjeriti može li cijeli sustav kao takav kandidirati za poticaj.

Koliko košta grijanje toplinskom pumpom?

Da bi mogli izračunati koliko bi nas koštalo grijanje toplinskom pumpom trebamo nekoliko podataka. To su prosječna temperatura na kojoj će tp raditi, cijena struje u određenom omjeru jeftinije i skuplje tarife te podatak o učinkovitosti tp pri određenoj prosječnoj temperaturi, COP.  Ovaj izračun se odnosi na tp zrak-voda snage 8 kW s temperaturom polaznog voda 35°C jer je takva predviđena u našem projektu, ali princip je isti za bilo koji slučaj. Uz napomenu da je ovo ipak malo pojednostavljen izračun.

Podatak o prosječnoj temperaturi je izvučen iz tablice stvarnih klimatskih podataka za područje Osijeka, koja se koristi u proračunima za energetske certifikate. Uzeti su samo mjeseci u kojima je predviđeno grijanje. Treba nam da bi znali za koju temperaturu očitati COP toplinske pumpe, tako da više modela možemo međusobno usporediti.

prosječne temperature Osijek

Podatak o omjeru jeftinije i skuplje struje “ukrao” sam od kolege blogera geoterma. Prema njegovoj tablici ispada da je tp radila oko 65% u dnevnoj tarifi po cijeni od 1,06 kn/kWh i oko 35% u noćnoj tarifi, trenutne cijene 0,53 kn/kWh. Iz tih podataka dobijemo prosjek od   0,87kn/kWh. Jasno je da ovaj podatak može varirati od korisnika do korisnika, ali s nečim moramo računati.

Podatak o COP (koeficijent učinkovitosti koji kaže koliko kW toplinske energije dobijemo za 1kW električne energije) pojedinih modela tp sam pronašao u specifikacijama proizvođača iskopanim na internetu. Ne mogu znati jesu li to stvarne ili teoretske vrijednosti niti koliko su istinite, ali opet s nečim moramo računati. U oznaci A7/W35, A7 označava temperaturu vanjskog zraka od 7 °C, a W35 temperaturu polaznog voda od 35°C. Za veću temperaturu polaznog voda COP će biti manji, isto kao i za nižu temperaturu zraka što se vidi u stupcu A2/W35. U tablici su modeli koje uzimam u obzir, a najjeftiniji i najskuplji (Gree i Viessmann) sam odbacio.

cop

Sada kad imamo sve ulazne podatke možemo izračunati koliko nas košta 1kWh toplinske energije. Uzeti ću za primjer Mitshubishi tp. Formula za prosječnu cijenu kWh toplinske energije pod gore navedenim uvjetima glasi

cijena struje / COP toplinske pumpe = cijena kWh toplinske energije

dakle: 0,87 kn/kWh  /  4,40  =  0,197 kn/kWh

U nekim od prijašnjih postova sam za grubo računanje koristio cijenu od 0,25 kn/kWh pa ako je nekome bitno može si korigirati te izračune ili pak ostaviti da bi imao neku rezervu.

Iz toga lako dobijemo koliko moramo potrošiti na godišnjoj razini za svoj objekt, pod uvjetom da imamo izračun godišnje potrebe toplinske energije za grijanje.

Dakle, za naš primjer bi trebali:

3652 kWh/god x 0,20 kn/kWh = 730,40 kn/godišnje (!)

a bez rekuperatora:

7200 kWh/god x 0,20 kn/kWh = 1440 kn/godišnje

Ovakav izračun koji sam izveo može uistinu varirati od objekta do objekta jer navedeni brojevi puno ovise o korisniku sustava i vremenskim uvjetima. Ali isto tako mislim da se pametnim korištenjem sustava i primjenom automatike i regulacije može približiti tim brojevima, možda ih i nadmašiti.

Podaci iz ovog i prijašnjeg posta biti će neke od ulaznih veličina koje ću koristiti u analizi isplativosti ulaganja u grijanje toplinskom pumpom u odnosu na grijanje plinom na primjeru naše obiteljske kuće.

I malo naknadne pameti, nakon što sam sve završio i u glavi provjeravao logiku onoga što sam napisao. Da bi mogao uzeti prosječnu temperaturu, morao bi cop rasti linearno u odnosu na vanjsku temperaturu. A ne raste, što se vidi na dijagramu gdje sam unio vrijednosti cop za Toshibu (jer njih jedino imam). Za preciznije podatke treba malo više matematike. Mene bi zadovoljilo da krajnji rezultat povećam 10 ili 15 % pa s tim idem u analizu. Možemo i smanjiti COP na recimo 3,8 pa dobijemo cijenu kWh od 0,23kn/kWh

cop line

 

Zaključak ostaje otprilike onaj koji se provlači kroz postove cijelo vrijeme. Trošak koji generira toplinska pumpa je vrlo teško unaprijed odrediti jer ovisi o načinu korištenja objekta i vremenskim uvjetima. Međutim, kada korisnik za sebe uspoređuje isplativost pojedinih sustava grijanja te vrijednosti su jednake u bilo kojem slučaju. Ako tako gledamo na problem, možemo bez  straha uspoređivati jedinične cijene kWh bez obzira koliki iznos za grijanje platili tokom cijele godine. A po mojem izračunu ta jedinična cijena za grijanje toplinskom pumpom se kreće od 0,20 – 0,23 kn/kWh, a tko želi veći faktor sigurnosti može uzeti 0,25 kn/kWh.

%d bloggers like this: